Bunt je osveženje Bunt je ohrabrenje. U vreme kada muzički život u Beogradu pouzdano zamire i nestaje, kada mladi muzičari nemaju podijum za nastupanje, a čak i oni iskusni i poznati solisti ne znaju kojoj publici da se obrate, novi festival sa novim pristupom i programu i publici budi nadu da muzika koju volimo neće sasvim utihnuti zbog nebrige i nedopustive ravnodušnosti. Mi koji volimo muziku i ne mislimo da je ona “klasična”, već uvek romantična, niti “mrtvačka” već živa, radujemo se sledećoj godini i novom Buntu.
Aleksandar Gatalica, pisac
Ja sam od onih laika-a-ljubitelja koje, ipak, prvo interesuje repertoar koncerta pa tek onda ko svira. Pre sad više ne znam koliko godina dočepao sam se, usred Beograda, diska sa Bahovim Goldberg varijacijama u verziji za gudački trio, izdanje DG, sa Rahlinom, violistkinjom Nobuko Imai i Majskim.
U fantastičnom prostoru sale AKUD Lola, u utrobi jednog beogradskog bloka po svemu je to trebalo da bude „lično učešće u događaju od gradskog značaja“. Ali trio Sandra Belić, Dragan Radosavljević i Nemanja Marjanović je svirao vrlo dobro. U Goldberg varijacijama, kao triju, ima posla na pretek, pogotovo violinskog, treba i to razumeti.
No, ni neki realni hendikep (paralelna proba hora s donjeg sprata!) nisu mi umanjila iskreno oduševljenje što u našem erodiranom Beogradu slušam jedno od svojih omiljenih Bahovih dela, mislim na ovu trio verziju. Publike je bilo puno, mada ne naizgled ekstatične, onoliko koliko su to izvodjači zaslužili i kako im je publika to pokazala na kraju koncerta. Kako reče onaj Francuz:
„Ne postoji ljubav, postoje samo dokazi ljubavi.“
Odrah dlanove, srećan.
Bojan Kovačević
Ovogodišnji muzički festival BUNT nas je oplemenio muzikom, sjajnim izvođenjima naših i gostujućih muzičara, premijerom domaćeg dela „Revolt“ Milana Mihajlovića i nadahnutom rečju našeg istaknutog umetnika Ljubiše Jovanovića, koji je svojom ogromnom energijom zaslužan za postojanje i opstajanje manifestacije vredne svake pažnje i finansijske potpore.
Reč je bila „buntovna“ o smislu odnosa koji prema našim istinskim stvaraocima i izvođačima imaju zvanične institucije. Ali, opet su stvaralaštvo i muzika „pobedili“ gotovo tragične akcente izrečene o društvenogm i materijalnom položaju stvaraoca i izvođača kod nas.
Zašto? Pa muzika i na trenutke savršenstvo u interpretaciji programa u rasponu od Mocarta do savremenih srpskih kompozitora za mene su bili LEKOVITI!
Jugoslav Bošnjak
O BUNTU 2015.
Može se reći da je raznolikost mesta gde se muzicira na BUNTU ove godine potvrda razloga zbog čega je ovaj festival drugačiji i zasto je potreban ovom gradu. Od Kolarca do Miksera hausa i teatra Zvezdara protežu se inicaijalni znaci nove beogradske muzičke teritorije. A tek izvođači?… I evropski i srpski po meri inovativnog programa za sve uzraste i potrebe građana.
Verujemo da će i BUNT zadobiti medijskog prostora kakvog kulturološki zaslužuje.
Zorica Jevremović Munitić
Pročitajte kritiku koncerta sa ovaranja BUNT 3.0 iz pera Radoša Mitrovića
Rečima nikada nisam uspevao da izrazim moja najdublja osećanja i zato pokušavam da komponujem. Umetnička muzika, onome ko ume da je sluša, govori sve! Zato sam 1992. (!) napisao „Memento“ i tim povodom rekao da su umetnici jedna posebna, tvrdoglava sorta, koja najiskrenije progovara onda kad je najteže i najburnije reaguje kad je najjače pritisnete. I zato danas, kada se najbolji muzički umetnici potcenjuju i kada im se ne pružaju mogućnosti za ozbiljan rad, postoji BUNT. Kompoziciju „Revolt“, koju sam napisao ove godine, posvetio sam ovom divnom festivalu i tako im se pridružio. Bunite se kolege, svi na Bunt.
Milan Mihajlović
„Hvala što dolazite!“
Aktuelni ministar kulture, Ivan Tasovac, dojučerašnji direktor Beogradske filharmonije, je pre nekoliko godina u ulici Strahinjića bana u Beogradu, aludirajući na profil posetioca nekada čuvene silikonske doline Beograda, sproveo poprilično provokativnu marketinšku akciju pod sloganom „Hvala što ne dolazite !“ Akcija je podelila javnost, a ako govorimo o marketniškom rezultatu, nema sumnje da je bio sjajan. Niko srećniji od našeg ekstravagantnog Tasovca. Samo par godina kasnije Filharmonija ponavlja sličan aristokratski slogan „Nije za svakoga“, koji ponovo aludira da je umetnički sadražaj koji predstavlja Filharmonija zapravo rezervisan samo za odabrane, samo za mali broj ljudi koji je, pretpostavljamo, kadar da percepira visoku umetnost.
Neka istraživanja govore da je u Filharmoniji ikada bilo samo 10 000 naših gradjana, što je porilično minoran uzorak ako Srbiju posmatramo kao celinu, obolelu od realitija, tabloidnog terora i opšteg neukusa koji vlada na medisjkog sceni.
Smatrajući da je pitanje promene važećeg kulturnog modela i obrasca od vitalnog značaja za mentalno i duhovno stanje populacije, a da je potpuno kontraproduktivno ono malo kulture što je preostalo zatvarati u još manje krugove izuzetne publike, kulturna organizacija Mikser i festival klasične muzike BUNT pokreću kampanju koja bira potpuno drugačiji pravac.
Dakle, HVALA ŠTO DOLAZITE i KLASIKA JESTE ZA SVAKOGA.
Svaki novi član zajednice ljubitelja klasične muzike, bio on iz ulice Strahinjića Bana ili iz Kaludjerice nam je dobro došao, bez ikakve sociološke, geografske ili obrazovne diskriminacije.
U to ime, Mikser i BUNT pozivaju svoju vernu publiku da u subotu, 10. oktobra, na promociju BUNTa u Mikser House-u, gde će nastupiti vrsni izvođači klasične muzike poput soprana Katarine Jovanović, baritona, gosta iz Poljske, Krištofa Šumanskog, pobednika „Šopen Festa 2015.“ pijaniste Alekse Jankovića ili Bojane Dimković.
Povedite svoje najbliže prijatelje na jedno fantastično veče maratona klasične muzike koje će ovom prilikom biti potpuno besplatno za sve posetioce!
Hvala što ćete doći!
Vaš Mikser tim
BUNT – šta je to?
B.U.N.T. je akronim: BEOGRADSKA UMETNIČKA NOVA TERITORIJA, koju otkriva Beogradsko udruženje neposlušnih talenata.
BUNT je:
1. umetnički i društveni pokret,
2. eksperiment „in vivo“,
3. sublimacija: umesto očaja – kreacija, radost.
ad 1) Umetnici su se POKRENULI. Ali, ne samo oni, njihov čin je pokrenuo I nas ostale, svesne gradjane, profesionalce u drugim oblastima, ponekad potisnute u ime drugih i drugog…
ad 2) Jasna, čista, u osnovi jednostavna i tako prirodna , a baš zato zapravo genijalna ideja se rodila i počela da se razvija. Dakle, postavljen je eksperiment. A kako će se on razvijati, to u samom početku uopšte nije bilo jasno. Ubrzo se ispostavilo da je sve krenulo odlično – odziv, nove ideje, konstrukcija raste. BUNT je počeo, 1. novembra 2013. uz fanfare! Pratimo njegov dalji tok…
ad 3) Sublimacija, po Frojdu, je mehanizam odbrane, i to jedini zdravi, kojim se frustriranost, tj. osujećenost pretvara u intelektualni ili kreativni čin.
Mirjana Jovanović
Ovaj grad me naučio da u njemu prestanem da koncertiram, da se sklonim da sve ovo prođe i ne progovaram ako nije neophodno, da budem to nešto – svoj za sebe; i onda, putujem stalno nekud, slušaju me evropski podijumi dok u svom gradu hodam tiho, šunjam se na vrhovima prstiju, da me ne primete da postojim, kao, nije moj rat, ne vredi se trošiti, džaba, i onda, tako, više nema mojih i naših koncerata, i dalje se ništa ne dešava, skupio se neki kao svet, odlučuje se ili se ne odlučuje, podnošljivo je više ili manje, ali zapravo baš nikako ne valja, otišlo je sve dođavola! I onda u jednom trenutku, rodi se BUNT – hoću da sviram, zasvrbe me prsti, i srce, i glava, i sve, jer mi prija da muziciram sa svojima za svoje, da budem ono što me moj grad odavno naučio da budem: revolucionar, buntovnik, ilegalac, Tihi i Prle! Zato, ‘ajmo ljudi, BUNT! Svi na BUNT, srce na podijum, dođite da sviramo, nema veze sve ovo što je oko nas, k’o da je važno, to je nebitno, važno je buntovništvo iznutra, i sve će biti u redu ako mi to tako naredimo! Jedno tako može, jedino tako ima smisla, jedino se od toga živi! BUNT, sada, u srce i u dušu!
Dejan Sinadinović