Likovni kvintet na sceni BUNTA

U duhu promovisanja visokih umetničkih vrednosti, otvorenosti i nekonformizma, BUNT je u program tog muzičkog festivala ove godine uvrstio i likovna dela. Pet umetnika – Slobodan K. Bijeljac, Kosa Bokšan, Evgenija Demnievska, Petar Omčikus i Tatjana Stolpović – svojevrstan likovni kvintet predstavljen je na izložbi „LIKOVNI BUNT – Vizuelne sinkope“ radovima koji svedoče o njihovim umetničkim i ljudskim preokupacijama, ali i o uzavrelom trenutku i svetu u kome živimo, o njegovim kontrastima, dilemama. Svo petoro profesionalno i životno vezani su za Beograd i Pariz, no taj mali geografski iskorak, baš kao i proširenje Festivala na vizuelnu sferu, ne samo što ne znači odstupanje od koncepta BUNT-a, već ga još više produbljuje i obogaćuje. Jer, teritorija umetnosti je jedna, bez obzira na to da li posmatramo neko likovno delo ili slušamo muziku ili, obrnuto – u šta se možemo uveriti posetom izložbe „LIKOVNI BUNT – Vizuelne sinkope“ – slušamo muziku boja i kompozicija izloženih likovnih radova.

Poslušajmo, dakle, ovaj likovni kvintet: gorke i ironične zvuke „Bosanskih čarobnih frulica“ Slobodana K. Bijeljca, te sudbine visokomedijatizovanih ličnosti na njegovim kolažima; šum naizgled nevinog, pretećeg talasa što ga osluškuje i žena na platnu „Žena i talas“ Kose Bokšan; sumornu uskovitlanost grada na slici „Beograd“ Petra Omčikusa; nemi plač reke migranata što, omeđena bodljikavom žicom, promiče tu pred nama, u instalaciji „Izbeglice – In continuum“ Evgenije Demnievske; plavetni, blagi, ali opominjući zvuk „Ljuljaške“, skulpture Tatjane Stolpović.

Dela izlagača, realizovana u različitim likovno-vizuelnim tehnikama mogu se, dakako, posmatrati (i slušati) pojedinačno. Ali uzeta zajedno, upravo zbog te različitosti formi izražavanja, poput instrumenata orkestra, daju lepotu i sklad buntovnoj muzici ovog jedinstvenog likovnog kvinteta.

Mira Popović